Danas je u Galeriji Galženica održano predavanje i likovna radionica, posvećeni i inspirirani radom jednog od najzanimljivijih i najkreativnijih hrvatskih umjetnika, Miroslava Šuteja.
Ovo predavanje je treće događanje iz ciklusa ‘Razgovori o hrvatskim modernim i suvremenim umjetnicima (uz primjere iz fundusa Galerije Galženica)’ koji su se tijekom ove godine održavali u prostoru ove velikogoričke galerije.
Iako su protekla događanja bila namijenjena odraslim posjetiteljima, ovoga puta gosti galerije bili su naši mlađi sugrađani – učenici, polaznici likovne grupe Osnovne škole Nikole Hribara iz Velike Gorice. U suradnji s njihovom profesoricom likovne kulture, akademskom umjetnicom Marijom Lovrić i povjesničarkom umjetnosti Teom Gudek Šnajdar, djeca su naučila više o radu ovog umjetnika. Nakon predavanja, zajedno su izradili kolaž inspiriran Šutejevim mobilnim grafikama.
O umjetniku
Miroslav Šutej široj je javnosti najpoznatiji kao autor hrvatskog grba i zastave, novčanica hrvatske kune, prvih dresova hrvatske nogometne reprezentacije te mnogih drugih poznatih vizualnih simbola iz hrvatske kulture. Također, autor je uvodne špice Dnevnika u 1990-ima, te špice Kviskoteke, kao i kipića Kviska.
Prvu samostalnu izložbu Šutej je održao već godinu dana nakon diplome, 1962. godine u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu. Godinu nakon toga sudjelovao je na Trećem bijenalu mladih u Parizu gdje je osvojio Grand-prix za slikarstvo. U to vrijeme bio je suradnik u radionici Krste Hegedušića. Od 1978. pa sve do kraja života predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
U početku karijere radio je crteže u akvarelu, no kasnije se sve više počeo izražavati u mediju grafike. Ubrzo je postao jedan od glavnih predstavnika optičke umjetnosti (Op Arta) u Hrvatskoj. Jedno od najpoznatijih djela ovog tipa mu je više verzija ‘Bombardiranja očnog živca’, gdje ritmički raspoređujući sitne geometrijske oblike stvara efekt koji doslovce uznemirava očni živac.
U ranijim radovima trudio se postići efekt vibracije slaganjem uzoraka sastavljenih od geometrijskih oblika. Radeći na njima, želio je dobiti jači efekt pokrenutosti. To je u konačnici postigao svojim mobilnim grafikama. Tako su, naoko dvodimenzionalne grafike, postale trodimenzionalni objekti čiji se dijelovi mogu pomicati. S vremenom crno-bijeli radovi počinju poprimati boje. Kasnije je kao podlogu uveo ogledalo, pri čemu mobilnost i pokrenutost njegovih grafika postaje još izraženija.
Šutejevi radovi nalaze se u brojnim hrvatskim i svjetskim muzejima, poput Tate-a u Londonu, Moma-e u New Yorku, MSU-a u Zagrebu i MMSU-a u Rijeci. No, u i našem gradu, Galerija Galženica u svom fundusu čuva dvije Šutejeve mobilne grafike.
