Novo izdanje Turopoljske čitanke u prepunoj Gradskoj Vijećnici predstavili su autor, jezikoslovac Ivo Pranjković, književnica Julijana Matanović, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Velika Gorica Stjepan Rendulić i urednik Miljenko Muršić.
– U drugo izdanje Turopoljske čitanke uvrstio sam više od 30 novih imena. Uglavnom se radi o suvremenoj književnosti, dakle o onome što se objavljivalo nakon 1994. godine. Smatrao sam da će čitateljima biti zanimljivo da napravimo panoramu do najnovijeg vremena. Bilo je tu dosta posla. Ja nisam sustavno pratio sve skupa. Neki su mi ljudi u tome pomogli i ja sam im zahvalan i mislim da je konačni rezultat relativno respektabilan – rekao je Pranjković, profesor s Katedre za hrvatski standardni jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Suvremena turopoljska književnost pod snažnim je utjecajem prodora engleskoga jezika i računalne kulture, no u sebi je zadržala i očuvala zavičajni, kajkavski moment.
– Jezik sam nastojao, mislim da tako treba činiti, očuvati onakvim kakav je bio u djelima kako su objavljena. S tim da sam donekle ispravljao pravopis da bude čitanka pravopisno ujednačena. U jezik ne treba dirati i ja mislim da to inače treba biti načelo, dakle, jer književno djelo je produkt vremena u kojem je nastalo i načina pisanja na koji se tada pisalo i to ima vrijednost samo po sebi – istaknuo je Pranjković.
U čitanku su uvršteni i provokativni pisci kao Milko Valent te oni kojima je Turopolje dugogodišnje boravište. Pranjković dodaje da kriterij uvrštavanja nije ideološka pozadina autora, nego vrijednost njegova teksta na književnom tržištu. Stjepan Rendulić naglasio je značaj ujedinjenja hrvatskog jezičnog identiteta s narodnim bićem, kako god se ono ostvarivalo. 
– Suvremena turopoljska književnost pripada glavnoj matrici suvremene hrvatske literature. Danas sam rekla da mnogi koji su sa sporedne ceste, od kojih su neki zastupljeni u Turopoljskoj čitanci, trebaju ući na glavnu cestu hrvatske literature. Posebno mislim na književnost za djecu i mlade – rekla je Julijana Matanović.
– Mislim da se turopoljska književnost razvija s velikim osjećajem zavičajnosti. Vremena u kojima živimo su vremena koja nas vraćaju u ono što mi jesmo u biti. Ja sam zbog toga, kao starija generacija podosta žalosna jer i sama se svakodnevno suočavam s činjenicom da moje vlastito dijete ponekad bolje izražava na engleskom nego na hrvatskom. Dakle, htjela bih reći da je čovjek po onome što jest, a to je njegov jezik. Dakle, jezik kraja u kojem živi, u kojem se rodio i kojim hoda – pojasnila je.
Umjetnički program su priredili dramski umjetnik Žarko Savić, klavijaturist Krešimir Starčević i sopranistica Vesna Kovačić.
[print_gllr id=60659]
