Visoki Brijeg je naselje na samom ulazu u Veliku Goricu, no nije poanta priče o naselju, već o onima koji su živjeli u tom naselju prije više od 30 godina. Nekolicina i danas živi na Visokom brijegu, no ono što ih već godinama veže i okuplja je hvale vrijedno. To je
Generacija Velikogoričana iz naselja Visoki brijeg, rođenih između 1962. i 1969. godine, nekada je bila najaktivnija u Velikoj Gorici. Imala je svoju nogometnu momčad, svoje novine pod imenom „Kamičko“ izdane 1983. godine, svoju Ferijalnu družinu i još štošta toga. Novine „Kamičko“ su bile glasilo za cijelo naselje, pisalo se o događanjima u naselju, o kulturnim i sportskim aktivnostima, putovanjima, imale su i kutak za enigmatičare, stranice poezije i ilustracije. To je bila generacija sastavljena od sportaša, kulturnjaka i glazbenika, bogatstvo jedne sredine toga vremena, vremena kada nije bilo mobitela, kompjutora, nisu svi imali ni kućni telefon, a uvijek su znali gdje je tko i gdje se trebaju naći i kuda se ide i što se radi.
U svemu tome pomogla im je i njihova meka gdje su se okupljali, a riječ je o caffe baru „Alkar“. On je bio baza, od tamo se kretalo na sve destinacije, u Alkaru su se sklapali poslovi i dogovori, prve ljubavi su se dogodile u Alkaru, u Alkaru se feštalo, za Alkar se igrao mali nogomet pod vodstvom gazde Marka kojeg se i danas svi rado sjećaju. U Alkaru se igrao prvi biljar i fliper, a navijačice su ekipu pratile po turnirima u Kutiji šibica, Kraljevcu, na ponoćnom turniru na starom betoncu Radnika i na još pun mjesta. Bilo je to vrijeme za pamćenje. Generaciju su činila djeca doseljenika sa svih strana i iz svih krajeva bivše Jugoslavije, mahom su to bila djeca radničkih obitelji, veoma skromna i nitko se nije u ničemu posebno isticao, nitko nije bio opterećen vjerom, rasom i bojom kože.
Nakon više od trideset godina, jezgra Kamička, kao nositelj svih ovih događanja, odlučila se okupiti u caffe baru ”Alkar”. Danas taj kultni kafić u Viskom brijegu vodi Markova kćer Iva, u ono vrijeme mala djevojčica, danas s oduševljenjem sluša o prošlim vremenima. Tako je u subotu drugog prosinca u ”Alkar” stiglo više od trideset bivših i sadašnjih stanovnika Visokog brijega. Uz ekipu Kamička koja se obavezno jednom godišnje okupi, druženju se pridružila i mlađa generacija koja je to s oduševljenjem dočekala. Bila je to večer za pamćenje, večer suza, smijeha, radosti….čitao se ”Kamičko”, prelistavale stare fotografije, prepričavale dogodovštine. Na razglas su se čitali zanimljivi tekstovi iz Kamička, i što je najvažnije, nije se razgovaralo o politici, o ratu, nije bilo važno tko je u kojoj stranci i odakle je. Upravo je ta neopterećenost najveća vrijednost svih tih ljudi, što je dokaz da su bili i da će uvijek ostati posebni.
U ova teška vremena koja su oko nas, potrebno je uložiti samo malo dobre volje i ljudskosti, a zauzvrat dobiješ puno smijeha i trenutke kada se odmakneš od svakodnevne učmalosti i zaboraviš na sve probleme.
Generacija je dogovorila da će svake godine prva subota u prosincu biti njihov praznik, dan kada se sastaju jednom godišnje u Alkaru. Zahvaljujemo se Ivi i Bari iz Alkara što su nas trpjeli cijelu noć, ali ”Alkar” je naš drugi dom bio i ostao. Svi oni koji nisu mogli doći imat će prilike u Alkaru čitati sve brojeve Kamička koji će biti dostupni kroz desetak dana, pa uz kavicu i ”Kamičko” zasigurno ćete imati osmijeh na licu.
DOGODOVŠTINE S VISOKOG BRIJEGA
U centru naselja bio je kiosk, svaku večer smo se oko kioska okupljali, jednom prilikom smo namjerno razbili staklo na kiosku, sami pozvali policiju i čuvali kiosk do jutra da ga neko ne opljačka. Poanta je bila imati razlog za ostati cijelu noć vani.
Jednom prilikom po noći smo zidove stubišta u Domjanićevoj 1 išarali, u jutro su svi stanari bili užasnuti….ali nakon toga je pokrenuta akcija farbanja stubišta i namjera koju smo imali je uspjela.
Groblje koje nam je bilo više nego blizu, služilo je za okupljanje na klupicama kod stare mrtvačnice i učilo se pušiti, tamo nas nikada nitko nije tražio, a sve se dimilo.
Na tri jezera kod aerodroma smo išli na kupanje po danu, ali i po noći, tamo su neki naučili plivati, tamo su zaljubljeni razmjenjivali prve poljupce i dodire sakriveni od očiju u dubokoj travi.
autorica: Gordana Kovačić
