Marta Nidogon učenica je petoga razreda Osnovne škole Jurja Habdelića. Piše i crta od prvoga razreda kada je nastavnica Nada Vidaković otkrila njezin talent. Ove je godine na karlovačkom natječaju “Moja prva knjiga” osvojila prvu nagradu za slikovnicu “HRABRI JURA I TUR”, priču o zmaju Juri kojeg pejsažem i poviješću turopoljskoga kraja vodi izumrlo govedo. Marti je ovo već četvrta slikovnica.
– Martina prva slikovnica upoznavanje je s likovima. Jura joj je susjed i najbolji prijatelj, sveti Juraj zaštitnik je turopoljskog kraja, a i škola nosi ime po Juri. Tema je slikovnice oslobađanje od straha – kaže Martina mentorica.
U drugom je razredu Marta shvatila da treba crtati desnom, a ne lijevom rukom. Na bijelom papiru umjesto na šarenom, te da treba preciznije bojiti. Kako kaže, svaki je dan crtala po jedan crtež i poboljšavala se. Prve dvije slikovnice na natječaju su posebno spomenute.
– Zatim je Marta počela uočavati detalje – nastavlja Vidaković. – Bila je hrabrija u svemu što je radila i otvorenija. Pustili smo je i poticali da što više radi. U školi imamo već petnaest godina grupu darovite djece. Identificiramo ih neverbalnim testom inteligencije u trećem razredu. U grupi se i u razredu Martina mašta razvija. Na samom početku, dok smo još pričali priče, Marta ih je modificirala, mijenjala im kraj, kazivala ih na nov način.
Kako je raslo Martino znanje o svijetu, tako su stasale i slikovnice. U prvoj priči zmaj Jura veličine je da može stati u džep, a u trećoj je rasta mačke. Navodno može narasti sve do veličine varana, kojeg zovu ‘zmaj’. Međutim, Marta je svjesna da zmajevi ne postoje i da tehnike i mogućnosti prikaza svijeta skupa s pričom napreduju. Od plošnog je crteža prvih dviju slikovnica Marta sagradila hijerarhijski plan koji u sebi sadrži zametke geometrijske perspektive.
– Prve dvije slikovnice nacrtala sam olovkom i drvenim bojicama. Crteži su bili previše blijedi i ništa se nije vidjelo na njima. Crteži pastelom tamniji su i više se nijansi može stavljati. Postižem nijansama da crtež izgleda realnije i stvarnije. Kad pogledam travu nije svaki dio trave iste boje. Zato sam crtala pastelama da postignem taj efekt.
Marta o četvrtoj slikovnici govori kao autor: – Počela sam raditi tehnikom da prvo crtam ono što je ispred, a tek onda ono što je iza. Dotada sam crtala sve u istoj ravnini. Ovaj crtež radila sam da su životinjama zjenice u smjeru u kojem gledaju. Napravila sam i sjenu da se može vidjeti da se to događa u podne, što je tajna crteža. Gnijezdo nije u perspektivi i ne treba biti. Treba ga samo smjestiti negdje na drvo. Ljepše je nekad napraviti sve te detalje, ali se to ne treba uvijek raditi.
Ove je godine Marta krenula u peti razred. Razrednica Romana Špehar – Krstić tek je ima upoznati. Čini se da Martu sve zanima. Osim pisanjem i crtanjem, bavi se ručnim radom, proučava prirodoslovlje i povijest svoga kraja te svira klavir. Teško je pobrojiti sve njezine interese. O zmaju Juri, kaže, još će pisati, mada je posljednje ideje za novu priču odbacila. Pred njom je svijetla budućnost, a mi ćemo njezin rad svakako i dalje pratiti.
