Autorski komad dramaturginje Nine Horvat, scenografkinje Marte Crnobrnja i redateljice Frane Marije Vrânković “I živjeli su sretno?” premijerno je izveden 2012. na Sceni Gorica. Nitko nije očekivao da će jedan studentski rad osvojiti srca i kritike i publike. Ljeta 2013. na Brodu kulture oplovili su prinčevi iz bajke Jadran, a nakon što su u studenom iste godine u Velikoj Gorici nastupili u sklopu Noći kazališta, na goričku Scenu popeli su se još desetak puta. Život Prinčeva bio je čudan. Isti je autorski tim potom angažiran da goričkoj publici premijerno predstavi i drugu stranu kraljevske priče. Razgovarali smo s Franom Marijom Vrânković, redateljicom predstave.
– S jedne strane predstava je rađena za gledatelja koji nije vidio Prinčeve, a oni koji su ih gledali prepoznat će zajedničke momente. Čut ćemo, primjerice, drugu stranu telefonskoga razgovora s Pepeljugom. Pepeljuga, štoviše, tim razgovorom izlazi na scenu. Isto tako, doznajemo žensku stranu priče kako su se upoznali odnosno vidjet ćemo podudaraju li se njihovi iskazi s iskazima prinčeva i tradicionalnim tekstom bajke. Trnoružičin princ, sasvim logično, nije lagao.
Komad “I živjeli su sretno?” započinje vježbom vjenčanog zavjeta. Trnoružičin princ na scenu izlazi drhteći zbog treme.
– Nekim glumcima to je bio prvi profesionalni izlazak na scenu, pa je trema metateatarski moment. Obzirom da je Trnoružica pompozna bossy lady, na početku je sigurna u sebe. Princ prelazi iz treme u sve veću sigurnost, dok je njezin put obrnut, iz ogromne sigurnosti do osjećaja nelagode.
Činilo se da su prinčevi prikazani kao četiri karakterna principa. Što je s princezama?
– Princeze su rađene kao četiri različita društvena problema. Tri su na svoj način karakterno slične, osim što je Pepeljuga razvratna. Ona je pragmatik. Kako ti meni, tako ja tebi. Snjeguljica je pod utjecajem hormona pa ne znamo kakva je kad nije na terapiji, koja “malo utječe na njezino raspoloženje”. Trnoružica je instant celebrity. Tu je i Bezimena, koja pokušava biti normalna. Zato što je nova u društvu, baš joj i ne ide. Njezina je karakteristična osobina slijepa vjera u ljubav. Rađena je kao lik koji se teško izražava verbalno, no svoju patnju iskazuje kroz drugi medij, plesom.
Znači li to da je predstava “I živjele su sretno?” bajkovitija od svoje prethodnice?
– Baš suprotno! Svakodnevni život još je manje bajkovit nego što je bio u Prinčevima. Ovom smo predstavom nastojali naglasiti dualizam medijske slike i stvarnosti. Imamo naslovnicu časopisa, Trnoružica ima PR-ušu s kojom radi dvogodišnji plan. Htjeli smo prokazati i ismijati količinu filtera, heštegova, napisa, specifično #nomakeup i #nofilter, koji su se nedavno pojavili na Instagramu, a vide se umjetne trepavice i ofarbano lice. Trnoružica zbog društvenih mreža većim dijelom uopće neće pratiti svoju djevojačku. Kad se makne medijska maska, vidimo kako to zaista izgleda.
A kako to zaista izgleda, vidjet ćemo na premijeri, 2. prosinca na Sceni Gorica. Repriza je tri dana kasnije. Komad zatim igra 19. prosinca u Zagrebu, a početkom veljače vraća se u Veliku Goricu. Požurite po karte, skoro je rasprodano.
[print_gllr id=60792]
