Umjesto da ubire plodove svoga rada, poljoprivrednik Ivan Grgar iz Novog Čiča, ove jeseni jedva ima jabuka za potrebe svoje obitelji. Travanjski mraz kompletno mu je uništio urod. Sada tek prerađuje jabuke drugih proizvođača iz Zagrebačke županije koje je manje zadesila elementarna nepogoda. Posjetili smo OPG Grgar u Novom Čiču povodom Međunarodnog dana jabuka, 20. listopada.
Uzgojem i preradom jabuka Ivan Grgar bavi se 20-ak godina. Nije to lak posao, priznaje, stoga je OPG prebacio na sina, no još uvijek je vrlo aktivan u obavljanju svakodnevnih poslova.
-Investicije za nagodinu su već počele. Morate prskati travu da ne uhvati korov, morate skinuti list, zaštititi protiv štetočina, troškova ima. Mora se nasad održavati da se opet dobije cvjetni pup da bi opet rodilo – rekao nam je Ivan Grgar koji ovih dana, umjesto da bere jabuke iz svog voćnjaka, prerađuje tuđe. Mraz koji je u travnju neugodno iznenadio poljoprivrednike velikogoričkog područja, odnio mu je sav urod.
– Šteta je kod mene sto posto. Po jednom redu na 150 metara ostale su 2-3 jabuke, onaj zakašnjeli cvijet koji je naknadno cvao, to je ostalo, inače šteta je sto posto. 26. 4. bilo je minus šest stupnjeva, pamtit ćemo dugo taj datum.
Nisu puno bolje prošli ni drugi voćari. Članovima Voćarske udruge Bubamara i Zadruge zagrebački voćnjaci također su stradali urodi. Ono malo što im je ostalo od jabuka, sada se prerađuje u Grgarovoj hali.
– Nešto sitno što nisu stigli orezati, tu je ostalo sitnije jabuke i to mi sad dovoze kolege da im to preradim u sok, pošto poto da se spasi što se spasiti dade. To je nešto nam pomaže. Sin mora platiti mirovinsko i zdravstveno i to će si pokrpati. Malo smo i aronije preradili, i ona je stradala u mrazu.
Izgubljenih 80 tona jabuka govore o veličini štete koja je zadesila ovaj OPG. Upitno je hoće li biti naknade.
– Šteta je prijavljena, ali šanse su vrlo male, predlažu nam da se mi kao hrvatski voćari udružimo s voćarima Austrije i Slovenije i da idemo zajednički prema tim europskim fondovima. To je ono ‘brigo moja pređi na drugoga’. Za nas male malo tko skrbi i pita.
Grgar je u početku imao 3, 5 hektara nasada jabuka. Sada ima dva. I to mu je, kaže, puno jer proizvodnja je sva manje isplativa, no raditi se mora.
– Ja moram nastaviti, meni je mirovina jako mala, moram sinu pomoći da zaokružimo troškove. Sad mi je čak i žao što sam osnovao ovako veliko gospodarstvo. Trebao sam to sve manje i pokrpati se penzijom i gotovo. Kod nas se pošten rad uopće ne isplati.
Kraljica voća za koju kažu da se treba naći barem jednom dnevno na jelovniku, ove je jeseni teško dostupna, barem ona domaća. Istina je da u trgovačkim lancima uvijek ima jabuka jer uvoz je nažalost isplativiji od plasiranja jabuka domaćih proizvođača.
