Na svome Facebook profilu 18-godišnja Maja Medanović iz Okuja dala je lekciju mnogima, i to puno starijim i ozbiljnijim od sebe. Ispričala je zašto ne želi odrasti, zašto ne želi ući u svijet odraslih te zašto više ne može vjerovati u moralne vrijednosti koje su joj usađene kao djetetu. U nekoliko vrlo ozbiljnih, ali istinitih rečenica objasnila je u kakvom svijetu živimo. U nastavku pročitajte zašto je Maji postalo teško biti dobra, svakome pomoći te nikoga uvrijediti, ali i tko je kriv za to.
Pozdrav,
Ja sam Maja, imam 18 godina i jedan problem. Kao mala voljela sam bajke u kojima bi, kao i u stvarnom životu, bilo dobrih i zlih. No, dobro bi uvijek pobijedilo, čistoća srca nadvladala bi prljave umove, snaga zajedništva i ljubavi porazila bi sebične mrzitelje svih osim sebe, iskrenost bi odala sve laži. Moji roditelji, tete u vrtiću, učiteljica, uvijek bi me učili da treba biti dobar u životu jer se jedino dobro dobrim vraća. Sada polako dolazim u period života u kojem treba napustiti svijet bajki i ući u svijet “odraslih”. Naravno, ni u jednoj od bajki nije pisalo kako tamo sva ona pravila koja sam dotada naučila ne vrijede. Dapače, svakim danom sve više se uvjeravam kako mi ta pravila čine više lošeg nego dobrog. Trudim se biti dobra, svakome pomoći, nikoga ne uvrijediti, nikome ne naštetiti i to ne pokušavam sakriti. No gotovo svaki put kada to učinim ti isti “odrasli” koji vjerojatno i svoju djecu uče da budu “dobra”, bez imalo krivnje i grižnje savjesti učine sve kako bi to iskoristili i tako pogazili moje naivno i dječje povjerenje. Zato se pitam želim li ja uopće odrasti? Moj odgovor je: NE ŽELIM! Ne želim živjeti u svijetu u kojem ti samo podlost, zloba i oholost mogu osigurati dobar i bezbrižan život. Ne želim dozvoliti “odraslima” da me svojim principima pretvore u čudovište kakvi su i sami postali jer su ih neki drugi “odrasli” pretvorili u to. Želim i dalje vjerovati u moralne vrijednosti koje su mi usađene kao djetetu… No, moj problem je što više ne znam kako…
