Kota je ponosno prošetala sportskom dvoranom i za svakog sudionika iz publike spremno izvela trik. Uostalom, ona je već „domaća“ u Centru za odgoj i obrazovanje. Može se pohvaliti i nastupom u Pučkom otvorenom učilištu, gdje je uz djecu iz Centra izvela plesnu točku u priredbi Gradu s ljubavlju.
Ova ženka graničarskog škotskog ovčara pomaže djeci u puno područja njihova razvoja.
– To je ono što me oduševljava kod psa, potiče ih na aktivnost, pomaže im u komunikaciji, učenju pravila, razvija senzomotoriku, i jača samopouzdanje – kazala je Iva Kovačić, defektologinja iz Centra na čiju inicijativu je prošle godine pokrenut projekt Moj novi prijatelj, koji je podržao i Grad.
Uz Anu Odak, profesoricu fizike i članicu kluba ‘Dog dancing team-a’, predstavila je općenite dobrobiti uključivanja psa u rehabilitacijski proces, ali i pozitivne učinke projekta. Na predavanju i radionici okupili su se ljudi koji u našem gradu rade s djecom i odraslima s određenom vrstom teškoće ili invaliditeta.
Svi su doživjeli činjenicu da i samo prisutstvo psa u neposrednoj blizini nevjerojatno opušta. Astra, Šira i Kota plijenile su pažnju više od svih predavača i mamile osmijehe.
aa Što smo to zapravo doživjeli i zašto je pas zapravo čovjeku lijek objasnila je Tea Selaković, profesorica rehabilitacije i predsjednica Udruge ‘Psi pomagači’.
– U pitanju je neposrednost kojom pristupa djetetu. Pas je jedno živo biće, koje za razliku od nas ljudi nema predrasude, neće nas nikad krivo gledati, neće nas osuđivati. Slobodni smo biti onakvi kakvi jesmo. S druge strane, pas pomagač je jedna posebna vrsta psa jer ima tu osobnost koja je potrebna za rad s djecom. Ta osobnost uključuje volju i želju za interakciju s djecom. Ta osobnost uključuje i visoki prag tolerancije, jer neka djeca vrište, druga lupaju glasno. To je pas koji je spreman nešto napraviti jako puno puta zbog djeteta – ističe Selaković, koja je zajedno sa dopredsjednikom Udruge Igorom Gaćešom sve sudionike radionice upoznala sa aktivnošću Udruge.
– Naš zadatak je educirati ljude i pse. Ono što mi zapravo radimo je edukacija terapijskih timova. To znači s jedne strane educirati voditelja psa, na koji način će uključiti psa u nekakve aktivnosti. Isto tako ga moramo educirati da razumije psa, da zna prepoznati pseću komunikaciju. Čisto radi sigurnosti korisnika i dobrobiti samog psa – rekao je Igor Gaćeša.
