Aleksandra Bezinovića i Katarinu Vojković vežu opreke konstrukcije i dekonstrukcije, slaganja i razlaganja, nestajanja i nastajanja. Otvorenje zajedničke izložbe u petak je u 18 sati na Galženici.

Metalne ploče na koje slika Bezinović pali, struže i ostavlja da hrđaju, dok je tema rada tattoo majstorice Vojković vlasništvo, odnosno kompozicija kontrole i prepuštanja vlastitoga tijela kroz taboo i BDSM umjetnost.

Bezinovićevi “Besmrtnici”, lav sv. Marka, sveti Sebastijan i čovjek sam, sinegdohalno predstavljen lubanjom, gube se u podlozi i ornamentu. Psihodelični ‘konglomerati’ jarkih boja (R. Vojvoda), suprotstavljeni figurativnom elementu kompozicijski element dezintegriraju, a promatrača integriraju u ‘rad slike’.

“Taboo art” Katarine Vojković ispituje granice užitka u boli, partnerskoga povjerenja, privatnoga i javnoga (P. Petrušić). Linija je tendenciozno realistične figure oštro odvojena od podloge i monokromatska. Tijelo koristi i tijelom se kao alatom koristi.

Oboje umjetnika diplomirali su na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim što tetovira, Vojković je prošla tečaj nordijske umjetnosti u Oslu te ilustrirala “Lajkavicu” pod pseudonimom Živa Kesh. Bezinović surađuje s Hrvatskim restauratorskim zavodom na odjelu drvene polikromirane skulpture i radi scenografije. Izložbu možete vidjeti do 17. prosinca.