Hrvatska i cijela Europa suočava se s jednom od najvećih migracija u novijoj povijesti. Kako se nositi s takvom situacijom i kako pomoći ljudima koji su samo u tranzitu kroz našu zemlju, ali i onima koji ovdje žele ostati, moglo se čuti sinoć u Pučkom otvorenom učilištu na predavanju “Migracije i današnjica”.
– U Hrvatskoj je do sada oko 160 osoba dobilo azil, a zatražilo ga je više od 5 tisuća. Trenutna situacija koja se odvija zapravo je fenomen. Radi se o međunarodnoj humanitarnoj krizi u kojoj ljudi napuštaju svoju zemlju i prolaze kroz Hrvatsku te odlaze u ciljane zemlje.- doznajemo od sociologinje Tee Vidović iz Centra za mirovne studije. A to su najviše Njemačka i Švedska. Ondje su im već obitelj i prijatelji te imaju osnovu za započeti neki novi, bolji život.
Vidović ističe kako imamo slabu integracijsku politiku. -Tek je u 6. mjesecu ove godine ustanovljen tečaj hrvatskog jezika za izbjeglice, dok tražitelji azila u njega nisu uključeni. Tako je većina osoba kojima je i odobren azil, prepuštena samima sebi. Pomažu im volonteri i nevladine organizacije. – rekla nam je sociologinja.
Put integracije u hrvatsko duštvo prolazi i Prince Waka Soniyiki. Ovaj 28-godišnjak pobjegao je iz etnički i vjerski duboko podijeljene Nigerije, a iako je krenuo prema Italiji, igrom slučaja završio je u kutinskom azilu. – Da nisam pobjegao, danas ne bih bio tu. Nije lako kada netko dolazi tražiti azil. Ima mnogo stvari koje sam morao proći. Razna testiranja i intervjui o razlozima dolaska i traženju azila. Odluka se čeka 6-8 mjeseci, a neki čekaju i do godine dana. – otkrio nam je ovaj simpatičan Nigerijac i to na razumljivom hrvatskom.
U sklopu predavanja prikazan je i kratki dokumentarni film “I am nobody” autorica Barbare Matejčić i Nine Urumov. Snimljen je 2012. godine, a u njemu upravo Prince Waka Soniyiki priča o svojim vizijama i htijenjima u budućnosti. Danas ima svoju udrugu Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj. U suradnji sa Centrom za mirovne studije provode projekt kroz kojeg će dalje razvijati integracijske prakse na koje se načine i druge kulture mogu približiti hrvatskom stanovništvu i lokalnim zajednicama.
