U župnim crkvama se na Uskrs nosilo jelo na posvećenje, a u kapelicama se često nosilo na Veliku subotu. U svakoj košari našlo se kuhane šunke, oljuštenih jaja, kruha, luka, soli, gibanjica i sl. Košare su bile prekrivene stolnicama, komadima tekstila posebno izrađenih i bogato ukrašenih za tu prigodu. Košare su se stavljale na pod crkve gdje su se otkrivale za vrijeme posvećenja molitvom, svetom vodom i tamjanom, a mirisi hrane ispunili su crkvu.
Postojao je još jedan zanimljiv i simpatičan običaj koji se odvijao nakon samog posvećenja jela. Radi se o tome da su se mlade sneje utrkivale do svojih kuća, a ona koja je prva stigla bila je „pisanica“. Ta titula značila je da je dotična sneja bila najbrža, najvrednija i najspretnija i vjerovalo se da će njena kuća te godine biti najnaprednija u obavljanju poslova u polju i da će njezin kukuruz prvi biti okopan.
Literatura: Margareta Biškupić, Olga Lastrić, Etnologija (katalog zbirke), Velika Gorica: Muzej Turopolja, 2005.
