U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo novu preporuku čitatelja. Ovoga puta preporuku je napisala njihova volonterka Marija Gudek i to na knjigu “Oče, ako jesi” Julijane Adamović.
OČE, AKO JESI
Julijana Adamović
Ugledavši na stoliću u knjižnici knjigu Julijane Adamović “Oče, ako jesi“, odmah sam je poželjela posuditi i pročitati. Najprije, autorica mi je poznata jer sam čitala njen roman “Divlje guske”, veoma dojmljiv i pisan neobičnim stilom – u prvom licu množine. A drugo, i sam naslov ovog romana mi se učinio intrigantnim.
Dakle, ovo štivo je ispunilo sva moja očekivanja.
Radnja se uglavnom odvija na području Panonije, u ne tako davnom vremenu, punom turbulentnih zbivanja na globalnoj razini. Spisateljica nas vodi kroz osobne priče i sudbine ljudi. Ponekad ih kazuje ona sama ili likovima daje mogućnost da ih ispričaju u prvom licu. Tada nam ih približava kroz specifičan, njima svojstven jezik i stil. To je vrijeme od početka dvadesetog stoljeća pa do 1988., ali radnja se ne odvija kronološki. Na primjer počinje 1988. godine, pa se vraćamo u 1964., u sljedećem poglavlju nalazimo se u 1953… i tako dalje.
Sve te priče se isprepliću i teku, poput rijeke koja će ponekad poplaviti i odnijeti sve pred sobom, ali život će se nastaviti. Tako ovaj roman nema kraj, katarzu. On se nastavlja u promišljanjima čitatelja…
Upravo je jedna takva poplava uvod u osnovnu temu romana, a to je potraga za ocem. Godina je 1964., i mladi rezervist Damjan Knežević s grupom vojnika spašava ljude i njihovu imovinu. Jednom čovjeku, koji im pri tom pravi probleme, ispada fascikl s hrpom bilješki i – sat. To je rijedak njemački sat, a Damjan ga prepoznaje s jedne fotografije na kojoj je njegova majka i netko čiji je lik majka odrezala. Vidi se samo ruka kojom je obgrlio majku, a na ruci je sat… upravo takav sat, njemački, marke H… Damjan sluti da je to sat njegova biološkog oca i da će konačno pomoću bilješki i sata pronaći put do njega. Iako je odrastao uz brižnog očuha, ne može se prihvatiti da nikada nije upoznao svog stvarnog oca.
Još jedan mladić sedam puta neuspješno bježi od kuće i majke, iz Mađarske u Jugoslaviju, i nada se da će konačno osmi put imati više sreće i konačno doći do oca kojega je majka davno napustila jer je bio nasilan.
Taj “nasilnik” ne može se pomiriti s činjenicom da ga je vlastiti otac izdao počinivši samoubojstvo. Ima tri sina s tri različite žene, Njemicom, Mađaricom i Hercegovkom. I sva tri je izgubio na različite načine, prije nego što je s njima izgradio bilo kakav ili dublji odnos. Snalažljiv u mutnim vodama turbulentnog vremena, prilagodljiv u težnji za nečim većim, (što na kraju ne uspijeva doseći) jedino nešto topline pokazuje prema svojoj pokćerki… Pravi s njom anđele u snijegu, nosi je kad ona ne može hodati ili joj kupuje cipele, doduše prevelike, ali to se da popraviti ako se u cipelu ugura nešto novinskog papira.
U romanu su obrađene još mnoge teme. Na primjer besmisao rata i besmislene žrtve koje on ostavlja iza sebe. Prikazuje i kako se ponašaju pobjednici, jesu li to drugovi komunisti koji žive svoje ideale, ili neka nova gospoda s kićenim (ukradenim) lusterima i privatnim obiteljskim vozačima? Tema je i glad i neishranjena djeca koja obolijevaju od tuberkuloze te način njihovog liječenja. Autorica nam ukazuje i na položaj žene koja nema pravo na vlastito mišljenje, nego mora slušati oca ili braću, a muž je može zlostavljati bez da za to odgovara.
Preporučujem vam da pročitate ovaj roman, tako slojevit, pun dubokih istina koje ćete otkrivati i u nekoj naizgled tek usputnoj misli ili čak između redova.
Na kraju se vraćam na naslov i razmišljam zašto je u ljudima ta silna potreba da pronađu oca. Otac nam otkriva kamo i kome pripadamo, on je snažan i zato je naš siguran oslonac… Budući da naši zemaljski očevi često nisu dorasli toj ulozi, ljudi traže dalje, traže Oca na nebesima. Već stoljećima izgovaraju riječi: “Oče… koji jesi… ” Gledajući svu patnju, bol, nepravde, umiranja… opisana u ovom romanu, nije li se Julijana Adamović ovim naslovom obratila tom Ocu? “Oče, ako jesi… zašto?”
Autorica: Marija Gudek
