U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo još jednu preporuku čitatelja. Ovog puta radi se o knjizi “Pismo mlađem sebi” autorice Jane Graham. Preporuku je pisala Josipa Dević, a pronaći je možete u nastavku.
Pismo mlađem sebi
Tekstove priredila: Jane Graham
Mudra poslovica kaže da nam briga oduzima sadašnji mir i ne dozvoljava nam da se radujemo budućnosti. Dodajmo tome dovlačenje prošlosti u sadašnjost i mi ljudi smo uistinu fascinantna bića.
U teoriji svi sve znamo, ali kada je na djelu praktični dio, redovno padamo ispit sadašnjice i stoga nam je uistinu fascinantno kada se netko uspije izdignuti iz robotizirane svakodnevice i živi život koji voli.
Jane Graham kolumnu „Mlađem sebi“ prvi put je objavila negdje 1993. u rubrici o umjetnosti škotskog časopisa „The Big Issue“. Kolumna se vrlo brzo učetverostručila da bi naposljetku zauzimala dvije stranice u prednjem dijelu časopisa. U kolumni su se slavni ljudi iz svijeta glume, politike, spisateljstva, itd., obraćali prije svega svim mladima nadajući se da bi iz njihova primjera, bilo dobrog ili lošeg naučili lekciju ili slijedili svoja nadahnuća kroz život vjerujući samo u ograničenja koja sami sebi nametnemo.
Knjiga je podijeljena po dijelovima u simboličnih trinaest poglavlja što se nije pokazalo kao nesretan broj u ovoj priči. Popis onih koji su dali svoj obol ovoj knjizi je raznolik: Billie Jean King, Melanie C, Shania Twain, sir Michael Palin, Joanna Lumley, Jamie Oliver, Salman Rushdie, Ozzy Osbourne, Paul McCartney, Boy George, Rod Stewart. Poglavlja su grupirana na sljedeći način: starenje, retrospektiva, ljubav, upornost, hrabrost, sudbina te svako poglavlje ima oko šest do sedam priča..
Svaka priča je na svoj način nadahnjujuća i u srži jednostavna dajući osnovne životne pouke koje se lako usvajaju. Izdvojila sam par jednostavnih odlomaka:
Mary J. Blidge glazbenica – „Prvo što bih rekla šesnaestogodišnjoj sebi jest: ….. Znam da ti je to sad nevjerojatno, ali vjeruj mi. Ne pretvaraj se da si glupa kako bi svima udovoljila, jer nikad nećeš moći udovoljiti svima. Vjeruj u sebe…“
Philip Glass skladatelj – „Mnogi dolari koji su mi izmakli iz ruku, mnogi ljudi kojih više nema o tome se nema što reći. Postoji mnogo stvari koje tek želim napraviti. Ustajem jako rano i čitav dan radim, ponestaje mi vremena. Osamdeset mi je godina. Ako mislim napisati još dvanaest simfonija, bolje da se pokrenem.“
Werner Herzog filmski redatelj – „Sviđala mi se pomisao da stječem znanje, ali nikad nisam vjerovao udžbenicima i nikad nisam vjerovao učiteljima. Potpuno sam samouk, uključujući filmsko znanje. Nikad nisam pročitao nijednu knjigu o snimanju filmova…“
„… Sve što sam napravio je divno. Ne, nisam sarkastičan. Istinski volim sve svoje filmove. Nisu mogli biti bolji. Ako koji malo zapinje ili muca volim ih još više. Ne možete pitati majku: Koje od svoje sedmero djece volite najviše?“
Andrea Bocelli operni pjevač – „Već sam vam rekao što mislim o slavi – ne smatram je vrijednošću. A što se tiče prioriteta, djeca su uvijek na prvom mjestu. To mi je postalo jasno već prvog trenutka kad sam postao otac. Da se mogu vratiti i ponovno proživjeti neki trenutak svog života, bio bi to onaj kada sam prvi put držao u rukama svoje prvorođeno dijete…“
Ono što vas ova knjiga uči je da svi ovi poznati ljudi imaju različite definicije uspjeha i slave no također i koje zrno žaljenja za ljudima koje su usput izgubili, zbog kompromisa na koje su pristajali i nekih mračnih poglavlja koja bi rado zaboravili. Nitko od nas nije savršen, svi griješimo i većina nas živi polovično nadajući se da će s vremenom zabljesnuti u punom sjaju kada za to budu idealni uvjeti. Idealnih uvjeta i vremena nema niti će biti to poručuju svi ovi ljudi udruženi pod spisateljskom palicom Jane Graham.
Kada u našoj knjižnici posudite ovu knjigu probajte napraviti malu mentalnu vježbu što biste vi jednog dana voljeli napisati mlađem sebi. Tko zna možda vam bljesnu neke sjajne ideje napamet. Negdje iz prikrajka, navijam za vas…
Autorica: Josipa Dević
