Naši velikogorički tehničari iz Udruge Turteh dobitnici su ovogodišnje povelje Hrvatskog robotičkog saveza za 2019. godinu!
“Ovo je za nas priznanje krovne organizacije s kojom često surađujemo i koja nam pomaže u nabavci opreme, radionica i drugih stvari. Kada dobijete priznanje jedne ovakve organizacije, to je velika stvar jer je znak da dobro radimo, pogotovo s obzirom na to da je godina iza nas bila luda.“, govori nam Maja Mačinko, profesorica i članica Udruge.
Rade u školi i volontiraju na radionicama
Članovi Udruge inače su profesori u školi, a sudjelovanje u Udruzi je izvannastavno. Zbog toga je ova povelja dodatno priznanje. “Ovo je satisfakcija nama koji trošimo svoje vrijeme nakon nastave. Svi mi koji smo u Udruzi radimo u školama, a ovo zahtijeva puno našeg posla.“, govori Maja uz spominjanje svih organizacijskih dijelova koje trebaju ispuniti uz dakako, predavanje djeci.
“Kad smo krenuli i kad smo se osnovali, nismo imali ni kune, ni ništa, doslovno smo vukli svoju opremu od doma u startu. Sve je to bio protokol. Stvarno nam je drago da nas je netko napokon prepoznao. Daleko od toga, vidimo to na djeci kad završimo s radionicama pa sretni otiđu doma, ali lijepo je kad te i kolege u tvoj području priznaju.”
Okupljaju djecu iz Velike Gorice i šire okolice
U Udruzi je inače osmero članova koji predaju djeci s cijelog područja Velike Gorice. “Nemamo službene polaznike. Radionice i škola su besplatne pa ih objavljujemo na našoj Facebook stranici. Prvi koji se jave mogu doći. Dolaze nam djeca iz Gorice, ali i Čiča, Pokupskog, Ščitarjeva, Kravarskog, Mlake, a bilo ih je čak i iz Zagreba. Uglavnom pokrivamo široku okolicu Gorice.”
Govori i kako su prošle godine imali inicijativu po područnim školama, no koronavirus im je malo poremetio planove. “Željeli smo pokazati u nižim razredima što je to tehnička kultura, kako to izgleda pa smo imali radionice. Kolege koji rade u Čiču i Vukovini su išli u svoje područne škole. Često su ti klinci zakinuti jer ovise o prijevozu pa je bila ideja da im dolazimo na školske satove. Bilo je jako fora i klinci su bili oduševljeni. Nakon toga je došao lockdown i sada je većina radionica na čekanju jer ne možemo ući u škole.”
Najveći ponos su im bivši đaci
Pregovaraju i o radionicama na daljinu, no one uvelike ovise o dobroj volji učiteljica. “Ako se radi o predavanju na daljinu, to znači da netko kod kuće mora s tim djetetom biti i raditi. Imat ćemo online predavanja koja smo dogovorili, ali ovo ostalo ćemo ipak održavati fizički.”
Da je situacija drugačija, održala bi se i zimska škola robotike u siječnju, no sve je još uvijek pod velikim upitnikom, a velika je vjerojatnost da je ove godine neće biti. “Snalazimo se i radit ćemo, ako ništa, na ljeto. S djecom smo znali ići na piknik, imali smo štand na kojem su klinci mogli doći i isprobati lemiti i piliti, sve samo da ih zainteresiramo.”
Posebno su ponosni i na to što i dalje imaju suradnju s bivšim đacima koji su sada postali volonteri pomagači u radionicama. “Toliko su zaljubljeni u to što su radili i bilo im je super, da su jednostavno odlučili da oni hoće i ostalima pokazati kako je to super. Meni je osobno kao nastavniku to najljepša stvar, kada se vraća dijete kojem si dao sve.”
Njihove radionice su besplatne s ciljem da se svi možda mogu pronaći u nečemu što im dobro ide i što ih interesira. U budućnosti će imati još radionica, a sve informacije o novim aktivnostima možete pratiti na njihovoj Facebook stranici.
